Iako ga se mi sjećamo po crtanoj seriji, Nick Knatterton (tj. kod nas Nick Praskaton) je prvenstveno lik iz njemačkog stripa autora Manfreda Schmidta, izdavanog od 1950-1959 godine. Puno ime poznatog detektiva je Nickolaus Freiherr von Knatter, što bi trebalo značiti nešto kao Nickolaus barun od Knattera. Avanture Nicka Praskatona prevedene su na mnogo jezika, a tu je i televizijska crtana serija bazirana na stripu prikazivana u osamdesetima. Naraciju je vodio glas pripovjedača te je ona redovito bila prožeta istančanim humorom koji postaje sve bolji što je gledaoc stariji. Taj posao u našoj sinkronizaciji odlično je odradio prvak drame Hrvatskog narodnog kazališta Siniša Popović. Ostali likovi uglavnom samo otvaraju usta i komuniciraju nekakvim skvičanjem, a narator tada objasni o čemu se radi.
Stil crtića je jednostavan, a opet dovoljno realističan da ga se može prihvatiti kao ozbiljnu detektivsku priču. Svima su vjerojatno dobro ostale u sjećanju polugole dame koje se često mogu vidjeti u epizodama. Iako su Praskatonove avanture ozbiljne i računaju se kao prave detektivske priče, crtić je poznat po svom jedinstvenom stilu humora koji proizlazi iz aluzija na tadašnje političke afere u Njemačkoj pedesetih godina.
Originalno ime: “Nick Knatterton”
Autor: Manfred Schmidt
Režija: Manfred Schmidt
Zemlja podrijetla: Njemačka
Godina: 1978.
O ČEMU SE RADI:
Praskaton je privatni detektiv, rođen u gradiću Kyritzu, a roditelji su mu Casimir Kuno von Knatter i Corinna Pimpsberg. Uvijek se oblači u stilu Sherlocka Holmesa – ima karirano zeleni kaput i istu kapa te puši lulu. Praskaton je utjelovljenje sposobnog i efektnog privatnog detektiva. Nije nešto posebno fizički snažan (iako u dobroj formi) i ne posjeduje neke famozne detektivske gadgete, već je njegova mentalna sposobnost jedina njegova prednost. Mogućnost zapažanja, razvijena osjetila, zavidna memorija i znanje o različitim stvarima su mu nevjerojatno dobri, sve do granica karikature. Tako je Praskaton jednom uspio otkriti svoju lokaciju nakon što je zavezan i s povezom preko očiju bačen u kombi, zahvaljujući što je zapamtio kartu grada i u kombiju tijelom osjećao zavoje. Pamtljivo je i kako može izračunati neku udaljenost točno u decimale, a po otisku potpetice bez problema pogađa čija je cipela. Jednom ga je žena opalila grudima nakon čega je pao u nesvijest, ali kad se probudio znao je točno čije su sise jer ih je ranije vidio na plakatu.
Poput mnogih ostalih njemačkih detektivskih priča i Praskatonovi slučajevi se najčešće okreću oko bogatih aristokratskih obitelji poznatih u javnosti. Mnogi negativci se pojavljuju u više epizoda i povezani su s Praskatonom i njegovim klijentima. Isto tako, obično su dobrog srca te se pomire sa svojim žrtvama nakon što su uhićeni i svi su sretni na kraju. Najčešća lokacija u pričama jest Alibi Bar, najdraži mjesto svim sumnjivim likovima. Praskaton uvijek kada se priprema zaključiti svoj slučaj kaže dobro poznatu riječ “Kombiniram!”, nakon čega otkrije što se točno dogodilo. Ova uzrečica se nerijetko primjenjuje i dan danas kada se treba nečega dosjetiti.