“Bubimir” je animirana serija nastala kao nastavak istoimenog uspješnog igranog filma Tima Burtona iz 1988. godine. Snimljene su četiri sezone, odnosno 94 epizoda po 30 minuta. Crtić je zadržao svoju morbidnu crtu baš zbog toga što se Warner Bros udružio s Geffen Filmom i samim Burtonom, ali za razliku od filma – gotovo je u potpunosti prilagođen mlađem uzrastu. Sasvim solidan temelj za dobar crtić za sve uzraste možda je malo poremetila prevelika usredotočenost prema dječjoj fascinaciji odvratnim stvarima. Djeca su bila oduševljena Bubimirovim zelenim zubima iz kojih proviruju žohari, njegovim smeđim izlučevinama iz ušiju kojima se razbacivao u svakoj epizodi te blatom, nepranjem, bubama, kosturima, zombijima, paučinom, šišmišima. No ponekad je humor počivao i na igrama riječi pa je crtić mogao biti zanimljiv i starijim gledateljima. Fenomenalnu i pamtljivu glazbu za crtanu seriju skladali su Danny Elfman, Tom Szczesniak i Ray Parker.
Radnja crtane serije djelomično je promijenjena u odnosu na film. Ovdje je Bubimirov svijet nazvan Nigdjezemska (za razliku od “života nakon smrti” u filmu), a Bubimir i Lidija su najbolji prijatelji. Bubimir je osobnošću ostao gotovo isti, vulgaran i nametljiv. U epizodama se često mogla prepoznati parodija na poznate filmove, knjige i TV serije. Crtić je prvih sezona bio veliki hit na ABC-u, a kasnije je postao jedna od prvih animiranih serija prikazivanih tjedno na FOX-u. “Bubimir” je tako jedna od rijetkih emisija koja se u povijesti američke televizije emitirala istodobno na dva tv programa (slično kao “Simpsoni” kod nas na HRT-u i RTL-u).
Originalno ime: “Beetlejuice”
Autori: David Geffen, Tim Burton
Zemlja podrijetla: SAD
Godina: 1989 – 1991
Premda moram biti oprezna,
idem na ta mjesta grozna,
duhovima ne dam mira,
zovem Bubimira, Bubimira, Bubimira!
O ČEMU SE RADI?
Negdje u Americi živi tročlana obitelj koja je fascinirana duhovima i nadnaravnim stvarima. Tata Dragec je veoma plašljiv i nervozan čovjek koji voli tihe aktivnosti i mir, pomalo papučar i dosta popustljiv kao otac. Majka Dalija je euforična slikarica i umjetnica koja razgovara s biljkama, dok se prema kćerki odnosi prezaštitnički. Kći Lidija je blijeda, žgoljava dvanaestogodišnjakinja sklona modnom kreiranju, a voli paukove i lubanje. Kada triput izgovori Bubimirovo ime promjeni joj se odjeća i frizura (kosa bude vezana u visoki rep), a soba se pretvori u mračnu kulu ukrašenu lubanjama i pojavi se bizarna polućelava spodoba u prugastom crno–bijelom odijelu, s crvenim noktima i zelenim zubima. Bubimir voli sve što je odvratno i živi u Nigdjezemskoj gdje su mu najbolji prijatelji feminizirani francuski kostur i ženski pauk. Tu je i auto Straško koji ima problem s kontroliranjem ljutnje budući da se ponekad iz simpatičnog autića preobrazi u zlu zvijer koja divlja ulicama čineći štetu. Sjećam se i Lidijine kolegice i suparnice iz škole, iritantne plavuše Klare, koja je uvijek imala nešto protiv Lidije.
Najsvjetlija točka ovog crtića je sama Nigdjezemska, budući da se tu pojavljuju najbizarnije kreature. Od čovjeka s glavom u obliku gumba do čupavog šerifa sa zlim psetom Micekom. Tu su i prostorije s naopakim, iskrivljenim vratima i psihodeličnim crno-bijelim kockama. Cijela zemlja se nalazi na svojevrsnim nadvožnjacima izdignutim nad pijeskom kojim haraju pješčani crvi. Bubimirov najveći strah (osim kupanja) su te ljubičasto-zelene prugaste spodobe koje niotkud neočekivano izranjaju, spremne izjesti stanovnike Nigdjezemske.