Ovaj legendaran crtić naših susjeda Mađara, vjerojatno više poznat nešto starijoj generaciji, napravljen je 1964. godine. Govori o tužnom, jadnom, melankoličnom liku Gustavu kojem se stalno događaju neugodne stvari i ništa mu ne ide od ruke, on je netipični junak koji stoički podnosi svaku vrstu nepravde do trenutka kada stvarno ne pukne. “Gustav” je kod nas emitiran kasnih osamdesetih te je, iako zanimljiv i klincima, oduševljavao odrasle željne pomaka od konvencionalnih priča i uvijek istih (najčešće animalnih) crtanih likova. Petominutna animacija doživjela je čak veći uspjeh u bivšoj nam zajedničkoj državi nego u matičnoj zemlji Mađarskoj. Autori serijala su Attila Dargay, Jozsef Nepp i Marcell Jankovics, a crtić je popularnost stekao u više od sedamdeset zemalja svijeta. Naslovi epizoda nikada nisu bili prevođeni (niti glasovno, niti potpisanim titlom), dok smo logično zaključivali da VÉGE znači – kraj.
Ukupno postoji 120 epizoda – njih 68 datira iz 1964. godine, dok su ostale epizode snimane sedamdesetih. Dijaloga, osim ponekad neartikuliranog mrmljanja, nije bilo. Barem nismo morali plaćati prevoditelje! 🙂 Sama animacija je bila vrlo jednostavna, što savršeno odgovara vremenu tadašnjeg socijalizma. Meni je crtić ostao u vrlo dobrom sjećanju budući da sam doma imala videokazetu sa Gustavovim doživljajima koju sam još u djetinjstvu maznula svom susjedu. Odnosno, posudila i nikad vratila. Ups!
Originalni naziv: “Gusztáv”
Tvorci: Attila Dargay, Jozsef Nepp i Marcell Jankovics
Studio: Pannónia Film Ltd.
Godina nastanka: 1964 – 1977
Zemlja podrijetla: Mađarska
O ČEMU SE RADI:
Gustav kao glavni junak ovog crtića pokušava nešto napraviti od života, ali kao ni njegov svojevrsni engleski pandan Del Trotter u tome ne uspijeva gotovo nikad. Ovaj svojevrsni osobenjak bio je primjer samo naizgled inferiornog pripadnika srednje klase od kojeg možete praviti budalu. Po zanimanju je bio službenik, no lako se mogao transformirati u šalterskog radnika u banci, vojnika koji naganja frustriranog narednika ili pak školarca zainteresiranog za suprotni spol. Kao klasični individualist težio je da se razlikuje od drugih i da uživa u svakodnevnim životnim potrebama, recimo u mirnom čitanju dnevnih novina.
Pamtljive epizoda je ona u kojoj bezobrazni popravljač televizora na kraju priče bude zvijezda večeri Gustavu i njegovoj boljoj polovici, nakon što ih je prethodno vukao za nos i novčanik, ali i ona u kojoj Gustav promatra svijet iz perspektive optičkih stakala specijaliziranih da prodiru kroz odjeću promatranih. Pažljivijim promatračima nikako nije mogla pobjeći gospođa s velikim sisama koja je, po potrebi, bila njegova majka ili susjeda koja vječito prigovara, ali (prvenstveno) i supruga. Tipičan primjerak jedne Mađarice u zrelim godina, punašna debeljuca koja se brine za svog mužića.
Bila je tu i djevojčica, štreberica okruglih naočala – ponekad kćerka, a ponekad školska kolegica. Od ostalih likova koji se često pojavljuju su Pijanac – uvijek neobrijan, pijan kao letva, gnjavi Gustava i uglavnom se valja po podu ili spava na klupi te Zavodnik koji je uglavnom ili susjed ili kolega s posla.
Kako se zove crtić u kojem se jedna djevojčica igra s loptom pritom govoreći ” vua sele róse…